PrimadoNNa.

posveceno njemu, samo njemu.

03.09.2009.

Joj, joj.

Ne mogu se smijati, luda bi bila kada bi plakala,
nije dobro, da je dobro ne bi bilo lose.
Joj.
Vrhunac. Rasplet.
Jedan se lik nepovratno izgubio, lik bez kojega se
prica ne moze nastaviti. A Taj lik, glavni, sam ja.
Zalutala u svojoj masti i naisla na njega.
Koji je ovo djavo?
Sanjam?
Boze!

30.08.2009.

Nevolja nevolju privlaci, isti smo, isti igraci.

Ima nesto u meni sto bira pogresne.
Ti si jedan od rijetkih koje ne mogu dokuciti ni pomocu
svih sila. Cudna si ti biljka.
Naucila sam vaditi iz svega nesto pozitivno, medjutim
ovdje toga stvarno, al' stvarno nema.
A ti inace volis da mi se smiju iza ledja?
Jao.

23.08.2009.

Zeni me samoca, valjda sam joj srodna dusa.

Malo treba meni da poludim, sve ostavim, namjerno izgubim.
Odala se tajnama. Cuvam ih samo za sebe. Poneke
nenamjerno i dalje ti odam.
Izmedju redova odajem ti zelje, a ti kao da ne vidis, ne osjetis.
Izmedju redova sebi kazem da je kraj, pa stisnem zube, brojim do deset. Sve sto
me nekada za tebe vezalo, sada bezgranicno dijeli me.
Opet sam se zgazila. Opet si me ponizio.
I to nije kraj, znam da nije. Ti nastavljas to da radis,
nesvjesno, kako ti kazes.
Dok ne stavim tacku, sama sebe vucem ka dnu.
Dok ne stavim tacku, sama sebi nizem poraze.

13.08.2009.

Crtam lica, da ih vise ne trazim.

Rusim snove, da se vise ne nadam.

Bacam hrabrost, da se opet ne razocaram.

13.08.2009.

Prerusim se pa snove srusim.

Rekao bih volim te, al' nesto me koci.
'Ajde jednom barem iz fore, budi mo opet mi Mi.
Barem da se prica, a ja cu svakoga pogledati u lice
i reci da je iskreno. Pa neka misle da lazem, neka znaju
sta se krije iza toga, ja cu se uziviti u tu laz.
Uvjerit cu sama sebe.
Nebo ce pomoci, valjda je to najmanje sto moze uciniti.
Svakako, ja nebu odavno ne vjerujem.
Nije nebo bilo tu onda kada je trebalo. Nije neba bilo da
me utjesi. Nije ni' tebe bilo da mi sapnes da nije kraj.
Nije te bilo da me zagrlis onda kada mi tvoj zagrljaj
trebao vise nego zrak.
I zrak me izdao.. Onda kad' sam te ugledala.
A vidi sad..
U toj cijeloj drami, kraj bi bio vrhunac.

12.08.2009.

Nocas zvijezde, samo za nas.

Od najljepse zvijezde pozeljet cu snagu.
Od prve, hrabrost.
Ni' jedna od ovih silnih zvijezda nije poprimila izgled
nas. Ni' jednu nisam nazvala po tebi. Ni na jednu
zvijezdu padalicu, veceras, tvoje ime nisam uplela.
A.. Svaka boli isto.
Cekam ponoc.. a onda cu da stanem za prozor i zelim, zelim, zelim.
Sve dok zadnja zvijezda ne padne, potajno, molit cu za nas.
Tiho, ljubavi, tise, molit cu za nas. Zazeljeti cu
da utonem u san, tiho, poput tvojih rijeci,
zaspem pored tebe. Tvojim poljupcima nece biti kraja,
zagrljaja, mnogo. Skakat ce mo zajedno po kisi, kako smo to vec nekada radili.
Sjecas se? I utopija ce da traje, potraje, sve do izlaska Sunca. A, onda..?
Ti ces  njezno da me privuces, sapnes da je kraj.

11.08.2009.

Odigrat cu ovu ulogu, najbolje sto znam, ljubavi.

Nisam ljuta.
Sasvim nikakve reakcije od mene.
Ti nastavi provocirati moju reakciju, cekati neki moj potez.
A, to neces dobiti. Jedino me prema tebi uspije
svladati ravnodusnost.
Vise i ne povisujem glas, nema potrebe.
Vise ne placem. Ne sjedim sama u polumracnoj sobi
cekajuci tvoj poziv. U potrazi za tvojom paznjom, naisla sam
na karneval zvan ravnodusnost. I odlicno se zabavljam tu.
Ne fali mi ono nase. Ne fali mi
lutanje od mjesta do mjesta. Ne fali da se isplacem
pred tobom kako sam to znala samo. Ja za to imam nekoga, a to nisi
ti ljubavi, nikad neces biti.
Nikad neces osjetiti moju tugu, sve i da je bude.
Nikad neces znat za moje dileme.
I neces mi vise nikada imati priliku dati savjet.
Sve sto sada radim, dobilo je novi smisao.
Dakako, ti se tu ne uklapas. U novome svijetu nema
mjesta za tugu, za suze. Iako, suze ponekad dobro
dodju, to ja vise ne priznajem. Moj ponos je veci
od tebe, nikada vise pred tobom nece biti zgazen.
Ti si me ocelicio.

 

02.08.2009.

a ti kao jeftin kaput od kasmira..

Nisi kao ja, ljubavi.
Uzalud se trudis, zar ne?

29.07.2009.

Prezalit cu.. jednom.. Dragi!

Zalim sto ti si bio prvi,
zalim sto predala sam ti se i dusom i tijelom.
Zalim sto bio si prva moja slatka briga.
Zalim i zalit cu sve dok ne dodje onaj sto
ce sve to promjenit, sto izbrisat ce sjecanje.
Sjecanje.. Jer meni je u cilju samo zaboraviti sve,
zaboraviti da sam ikad bila tvoja,
da sam nekad sve ti dala.

29.07.2009.

nizala se razocarenja, sve jedna za drugim.

U sve sam vjerovala i svemu se nadala, pa cak i ovome
cudu koje nas je spojilo.
Uzalud je vise cekati tvoju dobru stranu.
Prolaze razni, mozda i bolji od tebe biseri ali
jednom sam se u zivotu trudila, i jednom dala sve
od sebe. Jednom sam presla preko sebe, jednom
preko svega, jednom sam se suocila sa realnoscu,
jednom sa mojim nestvarnim, imaginarnom svijetom
u kojemu si glavni junak bio ti.
Jednom su noge klecale i srce lupalo kada te vidi.
Zaista, jednom, samo jednom sam prstila od srece,
zracila necim sasvim pozitivnim. Sada, sve to pozitivno
pretvorilo se u pepeo. Sve dok i toga pepela ne nestane,
imat ces posebno mjesto. Ne znam koliko ti to mjesto godi, a
ne bi trebao to slavit. Davno si ti proslavio svoje. Slavila sam
i ja, ne kazem da nisam, al' na svoju stetu.
Jednom sam se budila sa osmijehom na licu, jednom sam te branila
od svega i svacega. Jednom sam branila ovu ljubav koja vise nema
nikakve veze s tobom.
Sada sve je tako.. svejedno.
Ravnodusno, dokle god je to moguce.
I dalje stoji onaj isti osmijeh, samo nema onakav sjaj.
I dalje zaklecaju koljena na nekog drugog, ali nije isti bol.
I dalje prstim od srece. Ne.. Srecu kupujem, valutom svima
stranom. Stranom i sama sebi. Jos ne uspijevam
dokuciti zasto jos sve je isto. Zasto jos svaki izlazak izvuce
moj osmijeh? Zasto, kada ne bi trebalo biti?

Mozda jer su za to zasluzni moji prijatelji koji se trude svim silama
da sve mi zvuci poznato. I hvala vam. <3


Ako nema tebe, nek' sve je strano.
Ima tebe, al' nema te k'o nekad.


 

19.07.2009.

sviraj nocas nesto sasvim novo, da izgleda k'o staro.

Sve ovo ti si napravio od mene.
Za sve ovo ti si kriv.
Pripisujem ti sve moguce krivice, a u isto
vrijeme i zrtve.
Krivice, jer bez tebe sam nista, a s tobom
jos vece nista, a zrtve jer potajno istom mjerom
vracam ti, jer zalim te.
Sada,
Iz dna duse zalim te.
Zelim ti gore jutro nego meni, tezu noc
nego meni.
Ti samo cekas da je meni dobro da pokvaris i to.
Moja suza, tvoj je osmijeh. Jer, samo tada
osmijeh imas.
To mi radi, da te lakse izbrisem sa liste
neophodnih nezelja.

18.07.2009.

jer bojim se, da sutra sama ne padnem..

nisi ti bio svjedok mojih muka..
i nisi ti bio tu onda kad si trebao, nisi ni' pokusao.
S tobom sve je farsa, a bez tebe tisina. I ne znam opet sta mi je draze. Tisine se bojim, bojim se nepoznatih ljudi, stranaca. Bojim se sto samo ti si mi znacio sve, sto samo tebi sam se predala, sto ti si onaj jedan, jedini. Bojim se jer poslije tebe nijedne usne nece ljubiti bolje, ni jedne ruke nece grliti bolje. Nijedan osmijeh nece vise znaciti, ni jedna suza nece vise boliti zbog drugog. Svi drugi bit ce manje vazni, lica manje vrijednosti. Poslije tebe se ne zelim truditi, kunem se. Poslije tebe sve ce biti igra, ona u kojoj nitko nece igrati nikakvu ulogu. Ti si glavni akter. Poslije tebe, tvoje mjesto ce ostati samo tvoje. Neka ovo ludilo potraje zauvijek, makar i bila svjesna toga.
Znas li da si prvi kojemu sam dopustila da me konstantno gazi?
Znas li da ces zauvijek imati tu ulogu?
Moj ponos obuhvaca sve odavde do Mjeseca, i nazad, samo tebe zaobilazi. Kod tebe ne igra nikakvu ulogu. Nisi ti kriv, ljubavi. Mrzim sebe sto uporno na krive ljude naljecem. I uporno me lupa po glavi, a ja se ne osvrcem. Dopustam prevazilazenje svake mjere strpljenja. Dopustam jer to cinis ti. I znas li.. da me nitko poslije tebe nece ovako zgazit? Nece jer nece imat prilike, jer ostat cu ravnodusna, onakva kakva bi sada trebala biti.
Poslije tebe bit ce raj, ne zelim cekati poslije, a negdje zudim da ga docekam.

10.07.2009.

Rijeci jesu moje igracke, oduvijek sam vjesto ih koristila.

Znaj da te volim beskrajno !

10.07.2009.

Ova prica nema kraja, svaki libar vise boli.


Ti imas neki cudan nacin kako predocavas rijeci u djela. Ti si poseban po svemu onome sto nisi, a ne sto jesi. Ja te cudno volim, ti cudno vracas.
Mi smo zadnja karika fobije od ljubavi. Ovaj scenario nema poucnu lekciju. Ovaj slucaj nije primjer. Unikatno, ili kako vec ali predivno. Mozda u mome svijetu, u tvome, nicijem vise ali posebno.
Za neka djela nemam pokrice, nemam opravdanje. Znas vec, ja uvijek imam opravdanje kada mi ne treba.
A ono?
Ono sto se dogodilo? Tu krajnje nisam pametna. Ne mogu se pokriti, ni' opravdati.
Nase Don Quijotsko iskustvo nema kraja, lutamo i dalje do nece zamisljene tacke kada ce sve da stane. I do te tacke zgazit ce mo se jos mnogo puta, ali do te iste tacke zelim biti tu, kraj tebe. Odavno se mi vec kockamo u tu ljubav, opasno smo gubili. To su bili porazi zbog kojih sad ispastamo.
I kada sve stane, kada novo pocne, jednom kada novi stihovi udju u moj san, ti opet budi tu. Fizicki, vise - manje, samo me voli.

Negdje u nama, gori led.
lovers-iii.jpg (299×450)




MOJI LINKOVI

BROJAČ POSJETA
1708

Powered by Blogger.ba